"I see myself forever and ever as the ridiculous man, the lonely soul, the wanderer, the restless frustrated artist, the man in love with love, always in search of the absolute, always seeking the unattainable."
Dosadna i bljutava priča, stereotipizirani likovi, užasni dijalozi i neobična tendencija autorice da u dijalozima neprestano ubacuje imena likova bojeći se valjda da se ne zaborave ("Ne znam, Davide. Ti bi mogao reći krivu stvar.", "Baš me zanima što bi mu bilo ispravno reći, Norah?" "Norah, on ima osamanaest godina." "On je u policijskoj stanici, Norah"...).Sve u svemu - jadno.
Veoma neobično ali čak mi se i svidjela! Najbolji lik je Bokčilo, sav priprost ali opet pun sarkazma. Pomet poprilično ide na živce i ne bi mu škodilo malo skromnosti, makar lažne.